PJESKARENJE PETRO-PAVLOVOG MANASTIRA
Na četvrtom kilometru jugozapadno od Trebinja, u pitomini Petrovog polja koje je sa tri strane okruženo brdima iza kojih se pruža more, a sa četvrte strane otvoreno je prema gradu, smješten je Petro-Pavlov manastir. Blizu je svima koji ga žele posjetiti, a opet dovoljno je daleko da sestrinstvo manastira sačuva svoj mir.
„Mi smo ovdje došli ’98. godine. Sve je bilo zapušteno, a oko manastira krateri od pijeska. Ovaj prostor obiluje pijeskom koji je dobar za građevinu pa su ga ljudi godinama odvozili i ostao je prostor sličan pješčanim dinama. Put pored manastira nije bio uređen. Ovdje je odlagano i razno smeće. Zemlju, oranicu, uopšte nismo imali. Naš prvi cilj je bio da očistimo prostor i da poravnamo teren. Tu, u stvari, počinje naša saradnja sa „Hidroelektranama na Trebišnjici“, koja na naše zadovoljstvo, neprekidno traje, evo već, dvadeset i jednu godinu“, evocira uspomene igumanija Pavla na dane kad je postojala želja, upornost i dobra volja da se manastirsko imanje kultiviše i oplemeni.
Za prethodne dvije decenije, upravo iz te dobre volje, kaže nam igumanija Pavla, sve ovo što ljudi danas vide i kažu da je lijepo i uređeno, urađeno je, u velikoj mjeri, zahvaljujući dobroti ljudi iz „HET-a“.
„Nisu nam davali novčane donacije niti su nam trebale, ali su nam bile potrebne mašine. I treba istinu reći, oni su zimi, kad god su imali vremena, ti ljudi koji su zaduženi za mehanizaciju u „Het-u“, pa čak i u slobodno vrijeme dolazili i uređivali zemljište i prostor oko manastira. I to je trajalo godinama. Toliko su se vezali za ovaj manastir da bi došli svake godine i rekli: „Ove godine nismo ništa uradili. Šta ćemo?“ i uvijek bi, ostavili najmanje 15-20 dana da urede nešto u manastiru, da li da donesu neku zemlju ili urade nešto drugo. Tako smo dobili pet hektara obradive zemlje“, uz izraze zahvalnosti, nastavlja igumanija da nam pripovijeda kako je uređeno manastirsko imanje, kako su, radnici „HET-a“, gdje god bi naišli na kvalitetnu zemlju, dotjerali je i oplemenili prostor oko manastira.
„Stotine kamiona zemlje iz godine u godinu su nasute ovdje. Na toj zemlji podigli smo vinograd i 270 stabala maslina. Živimo od tog grožđa koje prodamo i slatkog vina koje pravimo. Za jedan manastir to je veoma bitno. Ovu dvadestogodišnju saradnju, ove godine smo nastavili, pjeskarenjem manastirskih crkava. Spoljašnjost crkava, taj kamen je vremenom dobio tu neku boju, dobio je patinu… i „HET“ nam je ponudio pjeskarenje. Mi smo nabavili pijesak, a oni su dali ljude i mašine. Kamen je, kao što vidite, potpuno izbijeljen. Pogledajte kako su nam sad lijepe crkve. Prvo smo uradili Petrovu crkvu, pa smo postavili pločnik od oko jedno 70 centimetara oko Pavlove crkve i onda i nju pjeskarili“. Dok obilazimo imanje i crkve, igumanija ne skriva radost zbog učinjenog i ističe da sve što je „HET“ uradio na manastirskom imanju, u prethodnih dvadeset godina, ako bi se pretvorilo u novac, bila bi to značajna sredstva.
Saradnja između sestrinstva manastira, igumanije i sedam monahinja i zaposlenih u „Hidroelektranama na Trebišnjici“ se nastavlja, jer, kako reče igumanija Pavla, kada se 20 godina u nešto ulaže, onda se to i vidi. Ipak, od svega, najviše se vidi dobra volja, koje očigledno u „HET-u“ nije manjkalo prethodne dvije decenije.
[Best_Wordpress_Gallery id=“9″ gal_title=“Petro-Pavlov manastir“]