Osnovna koncepcija izgradnje HES Trebišnjica

Rijeka Trebišnjica je bila najveća ponornica u Evropi sa izvorištem kod Bileće (330 m.n.m. ) i tekla je prema jugu do Lastve, odakle je skretala na zapad prema Trebinju (272 m.n.m.), odnosno Popovom polju gdje se gubila u ponorima otičući dalje podzemnim tokovima u Jadransko more (Ombla – Dubrovačka rijeka) i u donji tok rijeke Neretve. Dužina površinskog toka je zavisila od godišnjeg doba, odnosno proticaja i kretala se od 35 – 90 km. U ljetnom periodu malih voda njen površinski tok je išao samo do Trebinja iza koga se gubila u ponorima koji se nalaze u samom koritu rijeke, a u zimsko – proljećnom periodu velikih padavina, kad ovi ponori ne mogu da prime sve količine vode, njen površinski tok se produžavao do kraja Popovog polja (Hutovo) i usljed nemogućnosti ponora da prime svu količinu vode, dolazilo je do poplava koje su trajale i po nekoliko mjeseci, stvarajući jezero zapremine i do 1 x 109 m3. Godišnji proticaj Trebišnjice bio je raspoređen tako da u ljetnom periodu iznosi oko 1/4, a zimi oko 3/4 cjelokupnih voda. Prosječni godišnji proticaj Trebišnjice dobijen na osnovu dugogodišnjeg osmatranja vodostaja kao i drugih metoda proračunavanja i provjeravanja iznosi kod Trebinja 96.1 m3/s, a kod Grančareva 81.9 m3/s. Ljetne minimalne vode kod Trebinja registrovane su na oko 3 m3/s, a velike zimske oko 900 m3/s.

Studijama i istražnim radovima vršenim u svrhu korišćenja hidropotencijala Trebišnjice, a naročito ispitivanjem i osmatranjem nadzemnih i podzemnih tokova voda kraških polja u širem području Istočne Hercegovine, došlo se do saznanja da je moguće vrlo efikasno iskoristiti sav njihov hidropotencijal, s obzirom na relativno velike nadmorske visine ovih polja. To je dalo podstreka za dalja i detaljnija istraživanja kojima je utvrđeno da sve ove vode pripadaju slivovima Trebišnjice i Neretve (Buna, Bunica i Bregava) i da je moguće vode rijeke Trebišnjice povećati prevođenjem voda koje dreniraju u pravcu sliva Neretve. Utvrđeno je da vode Nevesinjskog polja otiču u pravcu Bune i Bunice, a preko njih u rijeku Neretvu. Vode Fatničkog polja jednim dijelom otiču ponorima u pravcu Bregave, dok veći dio otiče u pravcu vrela Trebišnjice. Vode Gatačkog i Cerničkog polja podzemno otiču u pravcu Trebišnjice i dijelom u Fatničko polje gdje ponovo poniru i pojavljuju se na vrelima Trebišnjice. Vode Trebinjskog polja dreniraju u pravcu mora, a vode Popova polja prema moru i Neretvi. Velike međusobne visinske razlike i relativno male udaljenosti između ovih kraških polja i mora i činjenica da se ova polja nalaze na 4 visinska horizonta omogućuju da se njihove vode iskoriste na nekoliko kaskada u energetske svrhe (hidroelektrane i u svrhu hidromelioracije najvećih dijelova polja Istočne Hercegovine).

Osnovna koncepcija korišćenja voda na širem prostoru sliva rijeke Trebišnjice usvojena je vodoprivrednom osnovom iz 1958. godine, a inovirana novom vodoprivrednom osnovom “Kraških polja Istočne Hercegovine” 1967. godine. Predviđeno da se na području hidrosistema Trebišnjica izgradi sedam hidroelektrana sa pet akumulacija. Pored hidroenergetskog korišćenja vode, omogućava se i navodnjavanje oko 240 km2 obradivih površina. Koncepcija sa 7 planiranih hidroelektrana i 5 akumulacionih bazena u sistemu proizašla je iz usvojenog Osnovnog Projekta iz 1976. godine. Usvojena koncepcija korišćenja voda potpuno je u skladu sa potrebama hidroenergetike, kao i sa rješavanjem kompleksne vodoprivredne problematike ovog područja.

Izgradnjom sistema stvaraju se povoljni hidrološki uslovi na gornjim kraškim poljima, tj. odvođenje viškova vode sa kraških polja u vlažnom periodu godine i dovođenje potrebnih količina vode za navodnjavanje. Tokom 1984. godine završena je i studija “Višenamjensko korišćenje voda na Gornjim horizontima rijeke Trebišnjice” koji su zajednički uradili: “Elektroprivreda BiH”, “Poljoprivredni kombinat APRO Hercegovina” i “Vodoprivreda BiH”. Dosadašnje analize su pokazale da se na čitavom prostoru hidrosistema Trebišnjice mogu dobiti značajne količine kvalitetne (vršne) električne energije, koja u prosječno vlažnoj godini iznosi oko 3600 GWh. Od ove količine do sada je izgrađenim objektima i postrojenjima realizovano 2777 GWh, a moguće je realizovati izgradnjom novih objekata i postrojenja još 856 GWh.